Lobesia botrana – pepeljasti grožđani moljac

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #586881
    Snežana Radovanović
    Učesnik

      Pepeljasti grožđani moljac ima tri generacije godišnje. Prezimljava u stadijumu lutke. Imago se pojavljuje krajem aprila, početkom maja. Ženke se javlju par dana nakon mužijaka i polažu jaja. Kada se ispile larve bobice su 3-4 mm u prečniku i ispiljene gusenice prve generacije ih ne mogu sakupljati nitima, naročito ako su grozdovi rastresiti. One tada direktno prodiru u samu bobicu i razvijaju se u unutrašnjosti. Posle 3-4 nedelje odlaze pod koru čokota ili u pukotine pritki gde prelaze u lutku. Stadijum lutke traje oko dve nedelje. Iz njih izlaze leptiri druge generacije krajem juna i početkom jula, kada su bobice veličine graška. Ženka polaže jaja na direktno na bobice.  Ispiljenje gusenice se ubušuju u bobicu i hrane se unutrašnjim sadržajem. Jedna gusenica ošteti veći broj bobica tokom svog razvoja, obično bobica nije potpuno uništena. Ako je vreme suvo, na mestu prodiranja, bobica počinje da se suši i tamni i na kraju se osuši. Ako je vreme kišovito ili vlažno, oštećene  bobice su idealno mesto za razvoj patogena prouzrokovača sive truleži (Botrytis cinerea), trulež se dalje može proširiti na zdrava, neoštećena zrna. Gusenice druge generacije se brže razvijaju i već se krajem jula i početkom avgusta prelaze u stadijum u lutke. Leptiri treće generacije se javljaju krajem avgusta i početkom septembra i tada ženke polažu jaja na poluzrele bobice. Kada gusenice treće generacije završe razvoj, napuštaju grozd i prelaze u pukotine listara ili kore čokota. Na tim mestima prave čauru i pretvore se u lutku koja prezimljava. U nekim godinama može se pojaviti i 4. generacija, samo što mlade gusenice obično masovno uginu, zbog zahlađenja.

      Masovni let leptira i polaganje jaja se javlja na temperaturi od 20-27°C, ali za polaganje jaja potrebna je i vlaga koja ne sme biti niža od 60%. Položena jaja se suše ako je procenat vlage ispod 40%. U velikoj brojnosti se javlja u zasadima sa sortimentom koji ima velike ili zbijene gozdove, gde je vlažnost velika, a strujanje vazduha minimalno. Štetočina može smanjiti prinos i do 30% i uticati na jaču pojavu bolesti sive truleži (Botrytis cinerea).

      Hemijskim merama suzbijanja prethode dobro sprovedene agrotehničke mere. Kao najvažnije se podrazujmevaju: gajenje vinove loze u špalirima sa velikim međurednim rastojanjem – kako bi se postigla bolja provetrenost u zasadu, truditi se da svaki čokot bude izložen suncu pa se položena jaja suše zbog nedovoljnog prisustva vlage.

      Optimalni rok za sprovođenje hemiskog tretmana se određuje na osnovu praćenja brojnosti leptira. Suzbijanje prve generacije smotavca treba sprovesti nakon 8-10 dana pošto je utvrđen maksimalni let leptira, a druge generacije 4-8 dana posle maksimalnog leta. Efikasno suzbijanje se može sprovesti insekticidima na bazi hlorpirifosmetila, fentiona, trihlorfona kao i mnogim drugim kontaktnim organofosfornim insekticidima, kao i insekticidima iz grupe piretroida. Za suzbijanje poslednje generacije smotavca primenjuju se insekticidi kraće karence kao što su organofosforni insekticidi hlorpirifosmetil, a od piretroida lambda-cihalotrin, beta-ciflutrin i deltametrin. Najčešće je u jednoj godini dovaljan jedan tretman za suzbijanje ove štetočine.

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.