Značaj žetvenih ostataka

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated 1 godina ranije by Nikoletić Miloš.
Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #567609
    Nikoletić Miloš
    Učesnik

      Idući po poljoprivrednim površinama česta je slika da je retko urađeno ljuštenje požnjevenih strništa i zaoravanje žetvenih ostataka. Prosto kao da svi čekaju da upale žetvene ostatke iako je to zakonom zabranjeno
      Pad plodnosti poljoprivrednog zemljišta se ogleda u smanjenju procenta humusa u zemljištu. Pored toga što humus popravlja vodni, vazdušni i toplotni režim zemljišta on preko ovih osobina zemljišta stvara i utiče na optimalne uslove za razvoj gajene kulture na određenoj parceli. Smanjenje procenta humusa je prisutno na celoj teritoriji Srbije i ide od 0.5% – 1% što je izuzetno visoka vrednost i to zato što se humus vrlo sporo stvara. Za njega važi pravilo da se u prirodi 1 cm sloja humusa stvara 100 godina.
      Procenat humusa odnosno plodnost zemljišta jednim delom opada i zato što se iz zemljišta iznosi više hranljivih materija prinosom nego što se vrati. Smanjenje broja grla goveda, svinja i ovaca jedan je od uzroka smanjenja unošenja organskih đubriva u zemljište. Stajsko đubrivo je vrsta đubriva koja se koristi od davnina i možemo reći da je nezamenjivo u podizanju plodnosti zemljišta. Na količinu proizvedenog stajnjaka mi malo možemo uticati , pa nam preostaje jedino da na neki drugi način pokušamo da dugoročnim radom utičemo na povećanje plodnosti zemljišta.
      Jedan od načina za povratak oraganske materije u zemljište je i zaoravanje žetvenih ostataka. Treba prekinuti sa čestom praksom korišćenjem biljnih ostataka kao najeftinijem izvoru energije za grejanje u poljoprivrednim gazdinstvima. Na kraju ispadne da je zbog smanjenja plodnosti zemljišta to najskuplji izvor energije.
      Da još ne prihvatamo značaj zaoravanja žetvenih ostataka pokazuje i to da je retka praksa da se u proračunu potrebne količine mineralnih i organskih đubriva za određen projektovan prinos računa i zaoravanje žetvenih ostataka.
      A koliko to ima hrannjivih materija u žetvenim ostacima. Pa dugogodišnjim ispitivanjima dve najvažnije ratarske kulture u nas je prihvaćeno da sa jednog hektara pšenica ostavi 3-7 tona slame sa ukupno N 13-33 kg/h, P₂O₅ 7-12kg/ha, K₂O 34-70kg/ha. Praćenje prinosa pšenice posle višegodišnjeg zaoravanja žetvenih ostataka je pokazalo povećanje prinosa za do 15%.
      Kod kukuruza je količina žetvenih ostataka 10-12t/ha ,a količina hraniva u njima se kreće N 42-66 kg/ha, P₂O₅ 15-25kg/ha i K₂O 95-134 kg/ha. Višegodišnjim zaoravanjem žetvenih ostataka je povećan prinos kukuruza za oko 7%.
      Zaoravanje se obavlja odmah po završetku žetve ili berbe i to tako što se žetveni ostaci usitne i ravnomerno raspodele po površini parcele. Zbog stvaranja “ azotne depresije“ preporuka je da zajedno sa njima u zemljište unese i azot i to od 0.6-1kg azota na 100kg žetvenih ostataka.
      Ponovo napominjem da treba prekinuti sa praksom paljenje žetvenih ostataka, pošto pored toga što je zakonom zabranjeno može izazvati i požare sa ogromnim posledicama, a i loše utiče na mikrofloru i plodnost zemljišta. Takodje prekinuti i korišćenje žetvenih ostataka kao „jeftinog“ izvora energije za grejanje , a obavezno ispoštovati preporuku o obaveznom zaoravanju žetvenih ostataka .

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.