Značaj rezidbe u prevenciji bakterioza koštičavih voćaka

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated 1 godina ranije by Mijatović Bojan.
Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #562385
    Mijatović Bojan
    Učesnik

      Poslednjih godina, tokom vizuelnih pregleda voćnih zasada, uočeno je širenje simptoma na koštičavim voćkama koji ukazuju na bakterioze. Dve bakterije koje parazitiraju koštičave voćke su:

      1. Pseudomonas syringae pv. syringae – prouzrokovač rak-rana i bakterioznog izumiranja koštičavih voćaka
      2. Pseudomonas syringae pv. morsprunorum – prouzrokovač rak-rana i izumiranja grana koštičavih voćaka

      Simptomi prisustva obe bakterije veoma su slični. Infekcije koje nastaju u toku vegetacije su od manjeg značaja i obično se ispoljavaju pojavom pega na listu jer se patogen širi ksilemom. Međutim, infekcije u periodu mirovanja ili početka kretanja vegetacije su intenzivnije, bakterije se šire floemom i ksilemom što dovodi do pucanja kore, stvaranja rak rana i do izumiranja čitavih stabala.

      Naročito je važno istaći značaj nepravilne rezidbe u širenju datih patogena. Veoma često, rezidba se izvodi nestručno, radnici na tom poslu nisu upoznati sa simptomima i ostavljaju zaražene grane iako se one jasno razlikuju u odnosu na zdrave. Alat kojim se vrši rezidba učestvuje u prenošenju patogena sa zaraženih na zdrava mesta. Zato je neophodno upoznati radnike sa simptomima, kako bi prilikom rezidbe odstranili zaražene delove biljke. Takođe, treba izvršiti i obaveznu dezinfekciju alata.

      Vreme rezidbe treba obaviti pred sam početak kretanja vegetacije (upravo sada) jer je patogen aktivan pri niskim temperaturama.

      Izvor: PIS Srbija

      Za portal uredio: Bojan Mijatović dipl.inž. zaštite bilja

      PSSS Beograd

      Bakterije Pss, Psm i Psp se tokom perioda mirovanja održavaju endofitno u rak-ranama na oboljelim granama i pupoljcima voćaka (Young, 1988; Scortichini, 2010). Pss i Psm se mogu održavati i na površini tkiva (na pupoljcima i granama), dok su korovi i biljni ostaci značajan izvor zaraze za Pss (Arsenijević, 1997; Obradović i sar., 2010). Patogeni Pss i Psm u godišnjem ciklusu bolesti, imaju zimsku i ljetnju fazu (Crosse, 1966), pri čemu se zimska faza odvija u kori debla i grana, a ljetnja na listovima i drugim zelenim tkivima. Pss, Psm i Psp tokom jeseni i zime inficiraju razne djelove koštičavih voćaka kroz povrede nastale orezivanjem, preko inficiranih pupoljaka i lisnih ožiljaka (Arsenijević, 1997; Hinrichs- Berger, 2004; Obradović i sar., 2010). Na oboljelim voćkama obično se ispoljavaju simptomi rak-rana i sušenja voćaka već naredne godine (Arsenijević, 1997). Rak-rane se obrazuju tokom jeseni, sporije tokom zime, najintenzivnije početkom vegetacije, dok je njihov razvoj zaustavljen tokom ljeta (Obradović i sar., 2010). U slučaju infekcije debla nastaje izumiranje cijele voćke, a kod infekcije grana suše se njeni pojedini djelovi (Arsenijević, 1997; Kennelly et al., 2007). Infekcija pupoljaka bakterijama Pss i Psm dešava se u jesen kada širenjem bakterija kroz biljno tkivo dolazi do infekcije u osnovi pupoljaka i njihovog izmrzavanja tokom zime (Obradović i sar., 2010). U vrijeme vegetacije bakterija Pss kolonizira elemente ksilema, dok tokom perioda mirovanja voćaka bakterija kolonizira kako elemente drveta (ksilema), tako i elemente kore (kambijum, floem) (Arsenijević, 1997). U proljeće patogeni Pss i Psm koloniziraju listove, cvjetove i mlade plodove, što označava početak epifitne faze (Scortichini, 2010). Epifitna populacija bakterija Pss, Psm i Psp je veoma važan činilac u nastanku infekcije. Pri vlažnom i prohladnom vremenu tokom cvjetanja, preko prirodnih otvora i povreda, Pss i Psm vrše infekciju cvjetova. Bakterije kroz cvijet prodiru do rodnih grančica i glavnih grana gdje dolazi do formiranja rak-rana (Obradović i sar., 2010). 9 Infekcija lišća ostvaruje se kroz stomine otvore. Najčešće infekcije su tokom prohladnog i vlažnog proljeća. Pojava simptoma tipa pjegavosti na listovima je rezultat intercelularnog širenja patogena koji svojim toksinima izaziva smrt ćelija (Obradović i sar., 2010). Epifitna faza životnog ciklusa Pss i Psm odvija se na listovima gotovo tokom cijelog vegetacionog perioda, ali je brojnost epifitne populacije najveća tokom proljeća i jeseni, kada su temperature niže i povećava se količina padavina (Scortichini, 2010). Tokom ljetnjih mjeseci, nastupanjem visokih temperatura, brojnost epifitne populacije se smanjuje, a bakterije nalaze zaštitu u stominim dupljama. U jesen, kišovito vrijeme uvećava brojnost epifitne populacije, koja tada predstavlja izvor inokuluma za svježe lisne ožiljke, pupoljke i grane čime počinje zimska faza bolesti (Crosse, 1966). Inficirano lišće predstavlja takođe značajan izvor inokuluma za širenje patogena Psp tokom proljeća i jeseni. Epidemiologija patovara syringae i morsprunorum na koštičavim voćkama je vrlo slična. Ipak, utvrđeno je postojanje razlike u pogledu održavanja bakterija u rak-ranama i razvoju rak-rana (Crosse, 1966; Arsenijević, 1997). Kao posljedica infekcije patogenim varijetetom morsprunorum, u jesen i zimu, formiraju se rak-rane, iz kojih se u proljeće infekcija širi na lišće. U slučaju patogenog varijeteta syringae, rak-rane mogu biti višegodišnje i u njima prezimljava manja populacija bakterija (Obradović i sar., 2010).

       

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.