Uzgojni oblici dunje

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #512829
    Jovanović Duško

      Prirodni oblici krune dunje su piramidalni, okrugao i sl. Međutim, dunja može da se gaji i primenom drugih uzgojnih oblika, kao što su: palmeta sa kosim granama, vretenast žbun, pilar i sl. Formiranje ovih uzgojnih oblika vrši se po istom principu kao i kod kruške. U praksi je moguće primeniti i poboljšnu piramidalnu i kotlastu krunu, kao i nepravilnu palmetu sa kosim granama.

      Poboljšana piramidalna kruna

      Ovaj uzgojni oblik je od pomenutih uzgojnih oblika najbliži prirodnom obliku dunje, kada se gaji kao stablašica.
      Posađene sadnice se u vranjske dunje skraćuju na 80 cm, a u leskovačke na 100cm. Za skeletne grane se u prvoj godini ostavlja 3 – 4 mladarana međusobnom rastojanju oko 10 cm. Oni treba da budu u odnosu na centralnu osu, po mogućnosti, pod uglom45 – 50 o. Ugao koji one međusobno zatvaraju treba da bude 80 – 120. Narednih godina se formira još 2 – 3 skeletne grane. Za razliku od slobodne piramidalne krune, u ovog oblika su skeletne grane raspoređene na većem međusobnom rastojanju po spirali. Na kraju formiranja ovog oblika, obično u četvrtoj godini, vrh produžice se uklanja da bi se sprečilo zasenjavanje unutrašnjosti dunje i pojava ogoljavanja. Vrhove skeletnih grana u toku formiranja obavezno oslobađati od plodova da se oblik ne deformiše.

      Kotlasta kruna

      Ovo je uzgojni oblik koji nema centralne produžnice. Ona se sastoji praktično od 3 – 5 skeletnih grana koje u odnosu na zamišljenu centralnu osu treba da bude u položaju od 45 – 50 o. Na ovim skeletnim granama se formiraju naizmenično raspoređene grane drugog reda i kraće rodne grančice. Često se, da bi ugao grananja bio bolji, praktikuje ostavljanje centralne produžnice i njeno uklanjanje posle 3 – 4 godine. Međutim, ovo može da ima i negativne posledice jer na ravnom rezu može da dodje do truljenja i širenja nekroze u debla. Zato centralnu produžnicu treba ukloniti još dok je tanka ili na zeleno dok su mladari mali.
      Razvođenje osnovnih skeletnih grana se vrši, ako je porast dobar, još u toku prve godine. Na taj način se izbegava opasnost od kasnijeg odvaljivanja skeletnih grana i cepanja krune. Kod ovog oblika treba težiti da skeletne grane ne izlaze iz jednog mesta i da su na međusobnom rastojanju najmanje 10 – 15 cm. U praksi se pokazalo da je najbolje ostaviti 3 – 4 skeletne grane. Formiranje ovog uzgojnog oblika je jednostavnije nego poboljšane krune i palmete sa kosim granama.

      Nepravilna palmeta sa kosim granama

      Formiranje ovog uzgojnog oblika se vrši na sličan način kao kod pravilne palmete sa kosim granama. Razlika je u tome, što u nepravilne palmete sa kosim granama raspored skeletnih grana ne mora da bude pravilan – u parovima. Prve godine u proleće, pred kretanje vegetacije, sadnice se prekrate na oko 70 cm, blago ukoso od pupoljka. Intervencijom na zeleno, kada su mladari još zeljasti, dužine 10- 15 cm, ukloni se deo onih koji rastu pod oštim uglom (1–2). Od ostalih se izvrši izbor dva najpovoljnija za buduće skeletne grane i jedan za produžnicu. Sa stabala se uklone svi porasti niži od 50cm. U koliko mladari rastu bujno, mogu se već u trvoj godini razvoditi pod ugao 45 – 50 o u odnosu na centralnu produžnicu.
      U drugoj godini, u proleće centralna produžnica se skracuje radi formiranja sledećeg sprata na oko 80 cm iznad druge skeletne grane. Intervencija na zeleno se obavlja kao i u prvoj godini. Mladari se ostavljaju da rastu, i ukoliko su dovoljno dugi ( 80 i više cm ), mogu se već u toku druge godine razvoditi pod ugao 50 – 55 o.
      U proleće treće godine centralna produžnica se skraćuje na oko 70 cm radi formiranja trećeg sprata grana. Na zeleno se izvrši izbor budućih skeletnih grana i uklanjanje pavodilice. U toku formiranja skeletnih grana, vodimo računa i o formiranju grana drugog i trećeg reda na njima. Između skeletnih grana ostavljamo samo slabije rodne grančice. S obzirom da dunja prorodi praktično u trećoj godini, treba voditi računa da plodovi ne preopterete vršni deo skeletnih grana kako ne bi došlo do njihove deformacije i gubljenja oblika. Uobičavanje ove sorte se se praktično završava u četvrtoj godini formiranjem poslednjeg para skeletnih grana na oko 50 cm iznad poslednje skeletne grane.
      Rezidba u rodu kod dunje se svodi na proređivanje rodnih grančica, gde ih ima previše, i na vraćanje grana ukoliko su viseće sa mnogo slabih rodnih grančica. Ukoliko se počne javljati ogoljavanje, morama takodje vršiti skraćivanje grana koje ogoljavaju. Debljina zida mora biti usklađena sa međurednim prostorom, kako bi se obezbedio normalan prohod mehanizacije. Ona treba da bude najveća u donjem delu krune i da se lagano sužava ka vrhu stabala dunje, kako bi se izbeglo zasenjavanje donjeg dela stabla. Visina voćnjaka ne bi trebalo da bude veća od 3 m kako bi se veći deo poslova obavio sa zemlje.

      Slobodan oblik

      Dunja kao voćna vrsta se ipak najlakše i najčešće vrlo uspešno gaji formiranjem slobodne krune. Međutim, i kod nje je potrebna određena rezidba koja je, u odnosu na napred navedene oblike, simbolična. Formira se tako što se sadnice prekrate na 80 cm visine, a zelenom rezidbom, kada su mladari dugi 10 – 20 cm, uklone se prva dva koja rastu pod oštrim uglom ispod produžnice. Uklanjanje prvih mladara koji izbijaju pod oštrim uglom treba da smanji opasnost od odvajanja skeletnih grana i cepanja krune. Kod slobodne krune se formira 3 – 4 skeletne grane. Kasnijim intervencijama se uklanjaju saamo vodopije, izrazito bujni letorasti koji zagušuju krunu, suve grane i one koje se ukrštaju i proređuju rodne grančice. Jednogodišnji letorasti se po pravilu ne skraćuju iako kod dunje i to može da da dobre rzultate. Najbolji kvalitet plodova se dobija iz jednogodišnjih grančica na dvogodišnjem drvetu. U punom rodu se u praksi, da bi se obezbedio normalan prohod mehanizacije, vrši bočno skraćivanje grana, čime se prirodni oblik krune delom modifikuje.

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.