Tehnologija gajenja borovnice u saksijama

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #524915
    Gligorijević Ivana
    Učesnik

      Ovaj način gajenja je najviše zastupljen u slučajevima kada vlasnik ne poseduje dovoljne zemljišne površine ili je zemljište suviše nepovoljnog mehaničkog sastava.U poređenju sa klasičnim načinom gajenja ove voćne vrste,postoji nekoliko prednosti saksijskog gajenja,od kojih su najznačajnije:
      -olakšano je zalivanje i prihrana;
      -omogućeno je postizanje veće gustine sklopa (većeg broja) biljaka;
      -olakšana je zaštita od bolesti,štetočina i korova;
      -olakšana je manipulacija i mogućnost preseljenja biljaka na drugu lokaciju.
      Nasuprot prednostima,višegodišnja iskustva ukazuju i na brojne nedostatke,od kojih su najznačajniji:
      -zaostajanje u razvoju,stagniranje i propadanje biljaka usled male količine supstrata;
      -povećana mogućnost stvaranja uslova za dovođenje biljaka u stanje fiziološkog stresa usled prekomerne ili premale količine vlage;
      -povećana mogućnost fiziološkog stresa i propadanja biljaka usled pregrevanja i smrzavanja supstrata pod dejstvom spoljašnjih temperatura;
      -prekomerno dodavanje hraniva i toksično dejstvo viška hranljivih mikro i makro elemenata.
      Ova tehnologija gajenja podrazumeva korišćenje saksija,vreća ili kontejnera koji se pune tresetom,strugotinom,peskom,kokosovim vlaknima,perlitom i sličnim materijalima kao supstratom koji obezbeđuje mehaničku potporu biljkama.Najčešće se biljke sade u saksije ili kontejnere,sa ili bez dna.U tu svrhu se koriste različiti materijali,ali iskustvo govori da najveću trajnost imaju saksije izgrađene od polietilena velike gustine.Ovaj materijal mora biti UV stabilizovan (sa dodatkom od najmanje 2,5% UV stabilizatora).
      Zasnivanje zasada borovnice u saksijama obuhvata sledeće operacije:
      -postavljanje agrotekstil podloge u pravcu redova;
      -montaža saksija (kontejnera,vreća);
      -punjenje saksija supstratnom smešom i sadnja borovnice;
      -postavljanje sistema za zalivanje;
      -postavljanje protivgradne mreže ili mreže za zasenjivanje i
      -setva travne smeše u međurednom prostoru.
      Višegodišnje iskustvo ukazuje da minimalna zapremina saksije za normalan rast i razvoj biljaka treba da bude 70 litara.Saksije se postavljaju na međurednom rastojanju od 2,5-3 m,a u redu u zavisnosti od veličine istih na minimalno 0,7 do 0,8 m.U cilju manje izloženosti biljaka temperaturnim uslovima sredine,saksije se mogu ukopavati u rovove ili bankove do 2/3 svoje visine.Problem sa ukopavanjem u rovove ili u bankove se može javiti tokom kišnih godina ili u uslovima zemljišta izuzetno teškog mehaničkog sastava.U takvim situacijama dolazi do pojave viška vlage a samim tim i lošijih uslova za rast i razvoj biljaka.
      Po završetku postavljanja saksija na stalno mesto pristupa se njihovom punjenju.Supstratna smesa se sastoji od strugotine četinara (65-70%),kiselog treseta (30%),kvarcnog peska i perlita (5%) i drugih materijala.Izvađene i prenete sadnice se pažljivo presađuju uz uklanjanje svih polomljenih i upletenih žila na korenu.
      Po završetku sadnje na udaljenosti od 5 do 7 cm od sadnice se u vidu prstena dodaje đubrivo NPK+mikroelementi u količini od 5 do 10 grama.U cilju pospešivanja prijema sadnica se nakon sadnje tretira nekim od biostimulatora.U cilju sprečavanja odnošenja supstrata vetrom,poželjno je po vrhu kontejnera dodati zemlju.Na ovaj način se ubrzavaju humifikacioni procesi i postiže bolja stabilizacija supstrata.
      Odmah nakon sadnje treba izvršiti obilno zalivanje.
      Postavljanje protivgradne mreže i setva travne smeše u međurednom prostoru predstavljaju obavezne mere pri gajenju borovnice.

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.