Pravilna ishrana biljaka osnovnim makroelementima

  • This topic has 0 odgovora, 1 glas, and was last updated 5 meseci ranije by Popadić Milica.
Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #576935
    Popadić Milica
    Učesnik

      Pravilna ishrana biljaka osnovnim makroelementima

      Pravilna ishrana biljaka osnovnim makroelementima: azotom, fosforom i kalijumom je jedna od najvažnijih agrotehničkih mera u biljnoj proizvodnji. Ukoliko se kontrolom plodnosti zemljišta utvrdi nedostatak bilo kog od ova tri elementa potrebno je u toku jeseni odraditi meliorativno đubrenje.

      Azot (N) ulazi u sastav mnogih značajnih jedinjenja za život biljaka odnosno njen rast i razviće tokom vegetacije. Povoljno utiče na razvoj lisne mase i njenu fotosintetsku aktivnost, a istovremeno produžava život, tj. fiziološku aktivnost listova. Nedostatak azota u ishrani utiče na smanjenje porasta biljaka. Žita se slabije bokore i imaju kraći klas. Listovi su manji i uži, posebno mlađi listovi žita. Koren se izdužuje u potrazi za hranom ali se slabije grana. Nedostatak azota podstiče starenje ćelija i tkiva biljaka, listovi poprimaju bledozelenu ili žutu boju zbog nedostatka hlorofila i na taj način se skraćuje vegetacioni period, a plodovi su manji i lošijeg kvaliteta. On je nosilac prinosa a biljke imaju najveće zahteve prema azotu u fazi intenzivnog rasta, formiranja lisne mase, cvetova i plodova. Ne mogu se stvarati zalihe azota u zemljištu zbog njegove dobre pokretljivosti i ispiranja u dublje slojeve.

      Fosfor (P) učestvuje u izgradnji brojnih jedinjenja u biljkama koja učestvuju u procesima fotosinteze, disanja i ostalim važnim životnim procesima. U toku obrazovanja generativnih organa fosfor se iz vegetativnih delova (stabla i lista) premešta u zrno, tako da se prinosom zrna iznose značajne količine fosfora iz zemljišta. Potrebe biljaka za fosforom su naročito izražene u najranijim fazama rasta i razvića i u periodu obrazovanja generativnih organa. Na krečnim alkalnim i ekstremno kiselim zemljištima i zemjištima koja se intenzivno koriste u poljoprivrednoj proizvodnji obično se javlja nedostatak fosfora. Prvi simpromi nedostatka fosfora u ishrani biljaka obično se javljaju sredinom leta, i to na najstarijim listovima. Pri nedostatku fosfora listovi su manji, često tamno zelene boje, usled nakupljanja antocijana lišće poprima bronzanu boju, a lisna drška crvenkastu. U uslovima nedostatka fosfora smanjuje se rast korena, žita se slabije bokore, slabiji je porast stabla pa ono postaje nežno i neotporno. Kao rezultat svih navedenih promena kod biljaka je značajno smanjenje prinosa. Najpoznatiji simptomi nedostatka fosfora su crvenilo lišća kukuruza u proleće i crvenilo ozimih žitarica u jesen. Ovi simptomi se javljaju kao posledica osetljivosti na hladnoću. Pri niskim temperaturama zemljišta slabija je fiziološka aktivnost korena, pri čemu se smanjuje usvajanje fosfora, ali  se istovremeno smanjuje i sadržaj fosfora u nadzemnim delovima usled metabolizma biljke.

      Kalijum (K) za razliku od drugih makro i mikro elemenata nije konstitutivni već funkcionalni element. Ne ulazi u sastav organskih jedinjenja ali zato utiče na fotosintezu, sintezu proteina, aktivnost enzima, na transport i nakupljanje ugljenih hidrata, vodni režim, otpornost biljaka prema mrazu, suši i bolestima. Biljke optimalno obezbeđene kalijumom troše manje vode za sintezu organske materije, odnosno imaju niži transpiracioni koeficijent. Povećane zahteve za kalijumom imaju šećerna repa, kukuruz, krompir, suncokret, lucerka, duvan, heljda, spanać, paradajz i sve voćarske kulture. Ove biljke u uslovima nedostatka kalijuma povoljno reaguju na đubrenje kalijumom. Potrebe za kalijumom su najveće u prvoj polovini vegetacije, u fazi intenzivnog porasta vegetativnih organa. Nedostatak kalijuma se najčešće javlja na peskovitim, krečnim i glinovitim zemljištima. Prvi simptomi se javljaju na najstarijim listovima. Nedostatak kalijuma utiče na građu korena i stabla. Stablo je kraće i tanje, a koren kraći i slabo razgranat sa manjim brojem korenovih dlačica. Simptomi koji se uočavaju su u vidu nekroze na vrhu lista i duž ivica, broj nekrotičnih pega, žuto-mrke ili mrke boje, povećava se postepeno, te vremenom nekroza zahvata sve veću površinu lista, što u najgorem slučaju može dovesti i do prevremenog opadanja listova.

      Milica Popadić, savetodavac za ratarstvo i povrtarstvo

      PSSS ,,Poljosavet” doo Loznica

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.