Početna iskušenja u osnivanju zadruge – Rašić Suzana

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #520929
    Rašić Suzana
    Učesnik

      Početna iskušenja u osnivanju zadruge – Rašić Suzana
      Napore predvodnika u osnivanju zadruge obično prati kako podrška tako i prpreke i obeshrabrivanje od strane pojedinaca. Ljudi koji pokreću osnivanje zadruge ulažu znatno veći trud u svoje vreme u odnosu na druga lica koja u tome učestvuju samo podržavanjem ideje.
      Tokom ovih napora sledi nekad tipična dilema: zadruga ili udruženje. Ta dilema ne bi trebalo da postoji. I sami poljoprivrednici mogu kroz posetu zadruzi ili udruženju da vide kakve su razlike između ova dva organizaciona subjekta.
      Na putu do osnivanja zadruge nekad ima nerazumevanja i odsustva podrške od strane obrazovanih i uticajnih pojedinaca, a i pojedinačnog kukavičluka koji se delimično oslanja na neznanju ili na nepoverenju u učesnike koji nastoje da osnuju zadrugu. Delimično podozrenje prati svaku ma koliko očigledno korisnu akciju. Postojanje neutemeljenog suprotnog mišljenja ne treba da obeshrabri one koji znaju šta hoće, koji znaju da im je zadruga korisna i potrebna.
      Početne teškoće se čak svode na okupljanje poljoprivrednika radi prvih razgovora ili na predavanju mogućnostima za osnivanje zadruge. U vremenu izvesne otuđenosti, prezauzetosti i narušenog poverenja, organizovanje početnih sastanaka je nekada poseban uspeh. Pojedinci prihvataju ili žele da se zadruga osnuje ali i da izbegnu lično angažovanje u tome.
      Pre osnivačke skupštine važno je održavanje sastanaka sa što je većim brojem mogućih članova zadruge. To su sastanci za međusobno razjašnjavanje, ohrabrivanje i dogovaranje. Naravno, poželjno je da obavezno učestvuju predvodnici koji pokreću osnivanje zadruge, a korisno je učešće i poljoprivredne savetodavne službe koja može da motivišu poljoprivrednike i druga zainteresovana lica i da pojasne detalje. Korisna su takođe predavanja ohrabrivanja od strane poznavalaca zadrugarstva. Ona ne mora da odmah doprinesu osnivanju zadruge u prvom pokušaju, ali bar mogu da prošire saznanje delu poljoprivrednika kojima bi ono moglo da bude korisno u nekom drugom pokušaju. Ovi sastanci treba da doprinesu potpisivanju ugovora o osnivanju zadruge između zainteresovanih pojedinaca. Kada do takvog ugovora ili dogovora dođe, kojim se utvrde ranije navedene pojedinosti, onda treba da se pristupi pripremama za osnivačku skupštinu. To je put ka sigurnijem uspehu osnivačke skupštine.
      U praksi se nekad bez ozbiljnijih priprema ide na osnivačku skupštinu, što je rizik jer svi osnivači nisu prethodno dovoljno obavešteni o važnim, nameravanim odlukama.
      Za osnivačku skupštinu se pripremaju osnivački spisi sa kojim, u bitnim pojedinostima, treba da se upoznaju osnivači na toj skupštini. Osnivačke spise može da obezbedi zadružni savez i lica koja imaju iskustva u registrovanju preduzeća.
      Prikladno je da se izabere takvo ime zadruge koje se odnosi na osnovnu delatnost ili na kraj u kome se zadruga nalazi. U pisanju imena organizacija, pa i zadruga, na nivou osnovne pismenosti i kulture je poštovanje stavne odredbe o zvaničnom pismu, što je uobičajeno ponašanje u svetu. To znači neprihvatanje izbegavanja zvaničnog državnog pisma na memorandumu, pečatu i zaštitnom znaku.
      Kod izbora delatnosti savet je da se registruje veći broj njih, uključujući i one koje se ne bi odmah obavljale. Time bi se, u slučaju kasnije potrebe, predupredio postupak naknadnog doregistrovanja delatnosti.
      Loša je praksa davanje pismene saglasnosti, odnosno potpisivanja pristupnih izjava, bez upoznavanja sa bitnim činjenicama iz osnivačkih spisa zadruge.
      Na osnivačkoj skupštini se biraju prvi organi upravljanja i direktor. Biranje vršioca direktora na godinu dana je praksa i korisna opreznost, ali nije obaveza. Moguće je da se diraktor izabere odmah i sa punim mandatom. Pri tome nije u načelu neprihvatljivo da baš lice koje je uložilo najveću energiju u cilju osnivanja zadruge bude njen prvi direktor. Naročito ako je doraslo odgovarajućim rukovodilačkim obavezama.
      Osnivačka skupština je istorijski trenutak za konkretnu zadrugu. Prikladno je da ima i ne samo radni nego i svečani karakter, da se sačine i trajni zapisi o tom događaju.

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.