Košenje zelene mase za proizvodnju senaže

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #513393
    Krajnović Dragoljub
    Učesnik

      Pravovremenim košenjem lucerke postiže se jedan od primarnih faktora za dobijanje kvalitetne senaže. Optimalan trenutak je faza pred cvetanje a najkasnije do momenta kada je 10% iscvetalih biljaka. Košenje se obavlja savremenim kosačicama ili još bolje, ukoliko postoji mogućnost, namenskom mehanizacijom koja istovremeno kosi, gnječi i slaže otkose. Lucerku treba kositi na oko 15 cm od površine zemljišta, ni slučajno ispod 10cm, kako bi se obezbedila uspešna regeneracija. Obično se košenje obavlja pri visini stabljike od oko 70 cm. Od velikog značaja za naredne faze procesa je da se lucerka izgnječi, kako bi provenjavanje bilo efikasnije i brže. Provenjavanjem sadržaj suve materije treba da se svede na 40-60%. Idealan sadržaj suve materije , koji provenjavanjem treba da se postigne je 50%. Međutim biljnu masu trteba ranije unositi u objekte za senažiranje, već sa sadržajem suve materije od 40%, zato što će masa koja kasnije pristiže biti suvlja.To je utoliko bitnije, ukoliko se spremaju veće količine senaže. U suprotnom masa će biti previše suva i teže će se gaziti. Upravo zato je od presudnog značaja , što tačnije određivanje sadržaja suve materije u masi koja se provenjava.Najegzatniji pokazatelj sadržaja suve materije dobija se na osnovu labaratorijskih analiza. Međutim , čekanje na rezultat je problem. Taj period je najčešće duži od momenta kada treba početi sa skupljanjem mase i transportom do objekta za senažiranje, naročito kada se u obzir uzme i vreme trnsporta uzoraka do labaratorije. Iz ovih razloga neophodno je primeniti metodologiju ocene sadržaja suve materije, na terenu uz što brže dobijanje , što tačnijeg podatka. To praktično znači da se sadržaj suve materije procenjuje aproksimativno-ručnim metodom, ili se koristi namenski merač vlage (toplotni ili elektronski). Jedan od sve popularnijih metoda je primena mikrotalasne rerne, kao i zagrevanje biljne mase lampom. Ručni metod je brz ali je aproksimativnog karaktera. Toplotni merači su precizni ali je na rezultat potrebno čekati 25-35 minuta . Elektronski merači omogućavaju trenutni uvid u sadržaj vlage u biljnoj masi ali sa manjom preciznošću u poređenju sa toplotnim meračima. Mikrotalasna rerna omogućava uvid u rezultat za 20-30 minuta, sa prihvatljivom tačnoišću. Jedan od jednostavnih i jevtinih metoda je zagrevanje uzoraka lampom velike snage. Merači vlage i mikrotalasna rerna mogu da daju i za 3% manje vrednosti o sadsržaju vlage, od realnog stanja, što svakako treba imati u vidu. Što je uzorak bolje usitnjen, rezultati su tačniji.

      Dragoljub Krajnović, dipl.ing.

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.