Erwinia amylovora – Prouzrokovač bakteriozne plamenjače

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #624401
    Nikola Petrović
    Učesnik

      Bakteriozna plamenjača je jedno od najdestruktivnijih oboljenja jabucastih voćaka. U prošlosti je prouzrokovala krčenje mnogih zasada jabuke, kruške i dunje. Bakterija je prisutna u vecini rejona gajenja jabučastih voćaka u svetu. Kod nas je njeno prisustvo registrovano 1990. godine na kruški i dunji. Od tog vremena permanentno je prisutna u nasim zasadima, nanoseci manje ili veće štete u zavisnosti od vremenskih uslova. Najveće štete kod nas nanosi na dunji, zatim na kruški, a nesto manji začaj ima na jabuci. Dunja je najosetijivija na ovu bakteriju posto kasnije cveta u odnosu na krušku i jabuku, tako da je veca mogućnost da se ostvare povoljni uslovi za infekciju, a to su prisustvo padavina i visoka relativna vlažnost praćeni visim temperaturama vazduha u fenofazi cvetanja. Pored toga trajanje fenofaze cetanja dunje je veoma razvučeno sto otvara veće mogućnosti za ostvarivanje zaraze. Na svim vrstama jabučastih voćaka simptomi su slični. Oni se mogu pojaviti na cvetovima, letorastima, starijim delovima krošnje i plodovima. Osnovni simptom je u vidu paleži, plamenjače na cvetovima, liscu i letorastima. Letorasti se savijaju u vidu pastirskog štapa sto je karakterističan simptom za bakterioznu plamenjaču. Daljim razvojem oboljenja dolazi do sušenja pojedinih delova krošnje, pa cak i čitave biljke, a osušeno lišće ne opada vec ostaje da visi na suvim granama. Na starijim delovima krošnje javijaju se rak-rane. Na plodovima se mogu uočiti nekrotione pege, a plodovi kasnije smežuravaju. U povoljnim uslovima, pri vlažnom i toplom vremenu, na zaraženim biljnim organima javlja se bakterijski eksudat. Bakterija prezimijava u rak-ranama koje su nastale u prethodnoj vegetaciji. U prolece, sa porastom temperature, dolazi do razmnozavanja bakterije i pojave bakteriskog eksudata na ivicama rak-rana, što predstavija osnovni izvor inokuluma. Najznačajnije infekcije ostvaruju se u fenofazi cvetanja, koja je najkritičniji period za ovo oboljenje. Infekcije se desavaju preko žiga tučka, sto znači da samo cvet koji je otvoren može biti zaražen. Padavine uz temperature vazduha iznad 18°C predstavijaju optimalne uslove za ostvarenje infekcije u fazi cvetanja. Kako bi doslo do infekcije, dovolina je i veoma mala količina padavina pri ovim temperaturama. Na nižim temperaturama, ispod 15°C, iako je ostvaren duzi period vlaženja, mala je mogućnost za nastajanje infekcije. Na osnovu ovih parametara razvijen je sistem prognoze za pojavu bakteriozne plamenjace (Mary blight). Veliku ulogu u prenosenju bakterije u okviru voćnjaka ima prisustvo insekata, vetra i kišnih kapi. U tom smislu pčele, iako veoma korisni insekti, mogu da pospeše intenzitet zaraze. Takode i čovek svojom aktivnosću u voćnjaku može doprineti širenju zaraze (npr. prilikom orezivanja). Pored cveta, bakterija može ostvariti infekciju preko povreda letorasta, npr. posle grada. Infekcija ostvarena na ovaj način može biti značajnija od infekcije cveta. Bakterija može ostvariti infekciju vrhova bujnih letorasta čak i pri njihovim minimalnim ostećenjima.

      Suzbijanje bakteriozne plamenjace nije jednostavno, i često ima neizvestan ishod. U suzbijanju ovog oboljenja treba primeniti integralni koncept zaštite. Kada je u pitanju izbor podloge, nažalost možemo samo konstantovati da je najprisutnija podloga M9 koja pokazuje veoma veliku osetijivost na ovaj patogen. Takode, slična je situacija i sa sortama, buduci da je većina komercijalnih sorti veoma osetijiva na bakterioznu plamenjacu (Ajdared, Pink lejdi, Breburn, Gala, Greni smit, Zlatni delišes). Jedna od mera koju treba primeniti je krčenje osetijivh domaćina (glog, mušmula) u blizini voćnjaka koji su veoma značajan izvor inokuluma. Kada su u pitanju mehaničke mere borbe protiv ovog oboljenja, tokom hadnog perioda u zimskom mirovanju, a pre rezidbe voćaka, obavezno treba ukloniti zaražene delove biljaka, izneti ih iz voćnjaka i spaliti. Odsecanje zarazenih delova vrsi se na 15-30 cm ispod obolelog dela grana. O znacaju uklanjanja zaraženih delova biljaka mišijenja su podeljena. U slučaju skidanja zaraženih delova tokom vegetacije uklanja se odredena kolicina inokuluma. Međutim, u tom slučaju, potrebno je da se obezbedi orezivanje dobro dezinfikovanim priborom. Takode, covek svojim pokretima moze širiti zarazu. Orezivanjem zarazenih delova stvaraju se rane koje su podlžne novim infekcijama. Nakon rezidbe moze doći do ponovnog porasta letorasta koji su osetijivi na Ervinia amylovora. U slučaju da se ne skidaju zaraženi delovi svi gore navedeni faktori su isključeni. Ostaje veća količina inokuluma, ali, aktivira se odbrambeni mehanizam bilike koji zaustavija širenje bakterije. Bakteriozna plamenjača značajnije se javija u uslovima intenzivnije prihrane azotnim đubrivima, tako da prihrana ovim đubrivima mora biti na optimalnom nivou. Dešavalo se u praksi da su krčeni zasadi koji su prekomerno dubreni vecim kolicinama azotnih đubriva (npr. korišćenjem kokošijeg stajnjaka). Suzbijanje insekata može se preporučiti kao mera zaštite od bakteriozne plamenjače, ali uz preduzimanje mera kako bi se izbeglo trovanje pčela. Od fungicida mogu se primenjivati preparati na bazi neorganskih jedinenja bakra, tretiranjem u fenofazi bubrenja pupoljaka čime se smanjuje infekcioni potencijal E. amylovora. U fenofazi cvetanja preporučuju se niže doze ovih fungicida, sa ogranicenom primenom, pošto njihova primena u ovom periodu moze izazvati mrežavost plodova. U Italiji se u vreme cvetanja koriste antagonisticke bakterije, Bacillus subtilis i B. amyloliquefaciens. Od pedesetih godina prošlog veka u SAD se za suzbijanje E. amylovora u fenofazi cvetanja koriste antibiotici, nacesce streptomicin. Medutim, danas se ovaj baktericid sve manje primenjuje zbog razoja rezistentnosti bakterije. U zemijama Evropske Unije nije dozvoljenja primena antibiotika. Za suzbijanje oboljenja letorasta moze se preporučiti proheksadion-kalcijum u fenofazi precvetavanja i 3-4 nedelje kasnije. Ovo jedinjenje utiče na smanjenje porasta letorasta i time se povećava otpornost biljke na bakterioznu plamenjacu mladara. U cilju povećanja otpornosti biljaka na E. amylovora moze se koristiti fosetil-Al. Ovo jedinjenje treba koristiti u fenofazama: roze pupoljak, cvetanje i precvetavanje.

      Dipl. inž. polj. Nikola Petrović

       

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.