Odnos pšenice prema mineralnoj ishrani

Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
  • Autor
    Članci
  • #634582
    Janjić Marija
    Učesnik

      Već u prvim danima života biljke pšenice počinju da usvajaju hranljive materije iz zemljišta. Veliki je broj hranjljivih elemenata koje biljke uzimaju korenovim sistemom iz zemljišta. Ustanovljeno je da ih ima oko 15, a to su najvećim delom silicijum, azot, kalijum, fosfor, kalcijum i magnezijum, a za normalan rast i razviće potrebni su još gvožđe i sumpor, a neophodni su i mikroelementi (Zn, Ni, Mn, B, Cu, Co i dr). Pravilna ishrana azotom važna je u toku celog života biljke. Ona je naročito značajna u formiranju klasa i diferencijaciji klasića u klasu odnosno, u fazi bokorenja i vlatanju, tj., u III, IV i V etapi organogeneze. Pored toga, ishrana azotom je važna u fazi klasanja i nalivanja zrna. Ako je u svim ovim fazama obezbeđena dovoljna količina azota uz pravilan odnos sa ostalim hranjivim elementima, onda su obezbeđene osnovne komponente prinosa (broj klasova, broj zrna u klasu i masa 1000 zrna). Ako nema dovoljno azota, list pšenice žuti, zatim propada, stabljike su tanke, bokorenje slabo, list je uzak. Ni prevelika količina azota nije dobra, jer utiče na produženje vegetacije, a osim toga produžava internodije (posebno prvi i drugi) te dolazi do poleganja pšenice. Fosfor ima takođe veliki značaj na prinos pšenice. On utiče na razvoj korenovog sistema i bokorenje, na aktivnije usvajanje azota, skraćivanje vegetacije, povećanje otpornosti prema niskim temperaturama i nepovoljnim uslovima u doba nalivanja i sazrevanja zrna. Najveće potrebe za fosforom su u toku prvih 4 do 5 nedelja, zatim u vreme formiranja prašnika i tučka (do VI etape organogeneze). Kasnije, intenzitet potreba se stalno smanjuje i pri kraju vegetacije se svodi na minimalne vrednosti. Usled nedostatka fosfora, biljke pšenice imaju slabe stabljike, zakasnelo bokorenje, sitne klasove i karakteristično sitno, plavkasto-zeleno lišće sa crvenkastim tačkama koje se javljaju i na stabljici. Premda pšenica prinosom iznosi dosta kalijuma, njegov značaj u ishrani je u poređenju sa azotom i fosforom, nešto manji. Nedostatak kalijuma zadržava porast biljaka, osetljivije su na klimatske ekstreme, smanjuje kvalitet zrna. Tempo usvajanja kalijuma je sličan kao kod azota, dakle do kraja razvića ali uglavnom do faze cvatnje. Kalcijum je neophodan element u toku celog života biljke. Nedostatak kalcijuma utiče na nedovoljnu razvijenost korenovog sistema. Međutim, nedostatak kalcijuma je izuzetna pojava, a uloga mu je posredna jer utiče na reakciju zemljišnog rastvora, a preko ovog na mikrobiološku aktivnost zemljišta. U pogledu pH sredine, najveći prinos pšenice se dobije pri neutralnoj reakciji zemljišta (pH=7.0), mada je ona tolerantna na izvesna manja odstupanja od te pH vrednosti. Za normalan rast i razvoj pšenice, potrebno je u hranljivoj sredini obezbediti pristupačnost gvožđa, mangana i sumpora, koji se u zemljištu nalaze u nedovoljnim količinama, iako je nedostatak ostalih mikroelemenata ređa pojava.

    Gledanje 1 članka (od 1 ukupno)
    • Morate biti prijavljeni da biste odgovorili u ovoj temi.