Vrste stajnjaka – ratarstvo

Od dužine fermentacije (zgorevanja) stajnjaka na đubrištu zavisi u kojoj će se meri razložiti polazne komponente iz prostirke i životinjskih ekskremenata, odnosno do kojih će promena u sastavu organskih i mineralnih materija doći. U tom smislu stajnjak se deli na: sveži, poluzgoreli, zgoreli i pregoreli.
U svežem stajnjaku, koji predstavlja samo izmešane životinjske ekskremente sa prostirkom, nakon kraćeg vremena od njihovog iznošenja na đubrište (1 – 1.5 mesec), ne dolazi do bitnijeg smanjenja organske materije. U njemu se još uvek dobro poznaju navlaženi delovi prostirke. Sadržaj hranljivih elemenata je obično niži, dok je odnos između ugljenika i azota vrlo veliki, zbog čega ovo đubrivo ima vrlo malo pristupačnih bijnih hraniva u mineralnom obliku.
Zbog napred navedenog, posebno zbog širokog odnosa C/N, primena svežeg stajnjaka se obično ne preporučuje u širokoj biljnoj proizvodnji, sem u izvesnim slučajevima, pri čemu se moraju dodati određene količine mineralnih azotnih đubriva radi ubrzanja njegovog razlaganja. Ovo đubrivo, naročito od konja i ovaca, ima posebnu namenu u pripremanju podloga za zasnivanje rasadničke proizvodnje u toplim lejama.
Poluzgoreli stajnjak nastaje nakon 2-4 meseca fermentacije, pri čemu nastaju vidljive promene u: smanjenju polazne organske mase, promeni boje i raspadanju prostirke, pa i njegovom hemijskom sastavu. Zbog koncentrovanja pojedinih sasojaka usled gubljenja lakorazložljivih organskih jedinjenja, ovaj stajnjak sadrži više biljnih hraniva od svežeg. Poluzgoreli stajnjak se prmenjuje u širokoj biljnoj proizvodnji u mnogim slučajevima, posebno kada domaćinstvo mora osloboditi đubrište za pripremanje novih količina stajnjaka.
Međutim, najbolji vid stajnjaka za primenu u širokoj biljnoj proizvodnji je zgoreli (potpuno prevreli, fermentisani). Zgoreli stajnjak predstavlja ujednačenu masu, tamnobraon boje, bez prepoznavanja vrste prostirke. U njemu je došlo do većeg smanjenja sveže organske materije, ali i do obrazovnja daleko kvalitetnijih organskih jedinjenja, identičnih humusnim materijama. U ovom đubrivu je najčešće smanjen odnos C/N u granicama 17-20/1, a sa time je došlo i do znatne mobilizacije procesa mineralizacije biljnih hrniva iz organskog dela đubriva.
Četvrta grupa stajskih đubriva predstavlja jače mineralizovani stajnjak sa smanjenim sadržajem organske u korist mineralnih materija, koji se naziva pregoreli stajnjak. U ovom stajnjaku, koji se dobija pri dužem čuvanju zgorelog stajnjaka (10-20 i više meseci), sadržaj hraniva je obično znatno veći i što je posebno značajno ona se nalaze u mobilnijim formama za ishranu biljaka od onih u poluzgorelom i zgorelom stajnjaku.